Rozela (Platycercus eximius)

Rozele su papige prekrasnih boja, ugodnog glasa i vrlo otpornog organizma. Zbog toga predstavljaju čest odabir za kućnog ljubimca. Vrlo su aktivne ptice i spretni letači. Vole se igrati, penjati i grickati. Kada se jednom oforme partneri, lako ih je uzgajati. U divljini grade gnijezda u rupama drveća. Prosječno žive oko 30 godina.


Poreklo
Rozela potječe iz jugoistočnih dijelova Australije. Nastanjuje savanska područja, a u posljednje vrijeme može ih se sve više naći i na području grada i prigradskih naselja. Zahvaljujući ljudima, u 19. st su naselili i područje Novog Zelanda gdje se ujedno uzgojila i krupnija vrsta ovih papiga – Golden-mantled Rozela.

Smeštaj
Rozelama nije potrebna osobito velika volijera za život i parenje. Za veličinu volijere vrijedi pravilo da što je duža i veća, rozela će biti sretnija. No, u svakom slučaju veća volijera je potrebna kad se u uzgoju u njoj nalazi više parova ptica. U većoj volijeri suživot je mirniji jer nema ljubomore i borbe za teritorij, naročito između roditelja i potomaka. Volijera u zatvorenom prostoru (stan, kuća) trebala bi biti dimenzija 120 x 80 x 170 cm, razmaka između šipki oko 15 mm. Dno se prekriva najčešće pijeskom za ptice ili sličnim materijalom.

Kako postupati sa pticom
Mlađe ptice se općenito lakše nauče govoriti nego starije. Rozele mogu naučiti oponašati ljudski govor (iako relativno mali broj riječi) i razne druge zvukove, što uvelike i ovisi o samom karakteru ptice i o Vašoj upornosti. Navedeno iziskuje dosta truda i strpljenja. Kao i mnoge druge vrste papiga najčešće riječi ponavljaju nevezano o situaciji ili prigodi (kaže se: ponavlja riječi kao papiga). Da bi učenje rozele bilo uspješnije poželjno je s učenjem započeti u što ranijoj dobi.
Jedan od važnih faktora je i vrijeme provedeno s papigom. Prema nekim podacima, ptice najbolje pamte ujutro, stoga im u tom dijelu dana i posvećujte najviše pažnje. Što više vremena provedete s papigom veće su šanse da papiga "progovori". Prilikom učenja riječi poželjno bi bilo ponavljati jednostavne riječi od par slova ili slogova npr. (bok, bobo, kiki...). Da bi učenje bilo uspješnije, papigu obavezno morate puštati da slobodno leti i da dosta vremena provodi na Vašem ramenu.

Ishrana
Hrana rozela sastoji se od tvrdog zrnja, mješavine hrane za male ili srednje velike papige (ovisno o vrsti rozele). Dodaci prehrani vrlo su važni, a možete ih staviti i u posebnu posudu. Voćni dodaci uključuju jabuku, banane, kruške, trešnje, naranču, dinje, nar, breskve i bobičavo voće. Davanjem sezonskog voća i povrća imitirate uvjete u prirodi, a time i samu sezonu parenja. Od povrća mogu jesti špinat, mrkvu, salatu, slatki kukuruz, grah... Dodaci proteina mogu se povremeno ponuditi, a svakako u vrijeme parenja. Neke namirnice s visokim udjelom proteina su tvrdo kuhano jaje, kikiriki, svježi sir. Vitamini se dodaju u vodu za piće ili hranu 2-3 puta tjedno, a svakodnevno u sezoni parenja, kao i mitarenja. Mineralni kamen ili sipina kost važni su za njihov kljun. Pijesak za ptice i ljuskice školjki osiguravaju neophodne minerale.

Zdravlje
Kao i kod većina ptica simptomi bolesti su: nadutost, apatija, odbijanje hrane ili vode, proljev, povraćanje, kihanje, vodene oči, nezainteresiranost za okolinu, poremećaj ravnoteže...Ukoliko Vaša rozela pokazuje neke od navedenih simptoma, svakako potražite savjet veterinara.
Rozela je zdrava kada:
- oči nisu suzne i širom su otvorene
- perje je čisto i uredno, a kandže nisu predugačke
- nema promjena u boji i konzistenciji izmeta
- ima čiste i suhe nosnice
- nema vidljivih oteklina niti povreda
- živahna je i ima dobar apetit
- zainteresirana je za okolinu

Razmnožavanje
Paru rozela potrebno je dati na izbor dva gnijezda. Kad izaberu gnijezdo ženka će snijeti 4-9 jaja, u pravilu 5, okrugla i bijele boje. Ženka sjedi na jajima, a mužjak ju hrani. Mužjaci provode velik dio vremena uz ženku i za vrijeme inkubacije jaja, iako ne provode noći uz njih.
Za vrijeme inkubacije nije preporučljivo uznemiravati leglo. Osim toga ženke niti ne dopuštaju da se čovjek približi jajima, pri prvom znaku približavanja nadvije se zaštitnički nad jaja ili mladunce, te raširenim krilima "brani" leglo. Ovakav način ponašanja onemogućuje dobar pogled na leglo, a svako uznemiravanje predstavlja potencijalnu opasnost za mladunce i jaja (oštećenja, lomovi). Mladi ptići izlegu se nakon 18-20 dana i napuštaju gnijezdo sa 5 tjedana starosti. Savjetuje se odvajanje mladih od roditelja oko mjesec dana nakon što su samostalni.
Prve godine parenja, plodnost varira od jednog od pet do tri od četiri jaja u leglu jaja u leglu. U drugoj godini parenja plodnost je 100%. Sezona parenja rozela počinje u mjesecu kolovozu i traje sve do siječnja. Sredinom srpnja potrebno im je postaviti materijal za izgradnju gnijezda u volijeru (gruba trava, grančice,...). Čim je mjesto za gniježđenje izabrano, postavite mužjaka u volijeru kod ženke kako bi vidjeli da li ga je prihvatila. Znakovi prihvaćanja mužjaka vrlo su prepoznatljivi (micanje repa, spuštanje krila popraćeno nježnim glasanjem). Ubrzo slijedi hranjenje ženke od mužjaka, a zatim i parenje. U ponekih združenih parova hranjenje je normalno tijekom cijele godine, no nije česta pojava.

Rozele se ne mogu držati s drugim vrstama ptica jer prema njima mogu biti poprilično agresivne. Međusobno se dobro slažu. Za pripitomljavanje je potrebno uložiti dosta vremena i truda.

Izvor: [You must be registered and logged in to see this link.]