Afrički patuljasti jež

Ježevi su sitni sisavci, kukcojedi iz obitelji Erinaceinae, čija je osnovna karakteristika prisustvo bodlji. Dvije su glavne grupe ježeva: europski jež koji je zakonom zaštićen i afrički jež, najčešće držan kao kućni ljubimac.
Jednostavni su za držanje, nisu agresivni te ih je uz malo strpljenja lako pripitomiti. Nemaju neugodan miris i ne izazivaju alergijske reakcije kod ljudi preosjetljivih na životinjsku dlaku. Budući da preko dana uglavnom spavaju i da su aktivni noću, idealni su za osobe koje preko dana imaju mnogo obaveza, a navečer se žele opustiti uz svog ljubimca. Ne preporučuju se kao ljubimci maloj djeci.


Poreklo
Porijeklom su iz Afrike, ali žive širom Europe, Azije i na Novom Zelandu.

Smeštaj
Afrički patuljasti jež je ovalnog oblika, s vrlo kratkim repom, odrasle veličine od 17 do 24 cm. U prirodi mu je životni vijek od 1,5 do 3 godine, a držanjem u zatočeništvu dožive oko 6 - 9 godina.
Za kavez je bitno da bude što veći, bogato prostrt steljom kako bi jež mogao rovati i zakapati se. Unutar kaveza treba postojati mjesto za skrivanje, a to mogu biti kućice, cijevi, ili krpe pod kojom će životinjica spavaju i gdje će se osjećati sigurno. Ježu treba omogućiti mnogo vježbe tijekom noći, stoga u kavez treba staviti kotač za trčanje, razne igračake i treba mu osigurati mjesta za penjanje jer su ježevi odlični penjači i vrlo brzi trkači. Preporuča im se omogućiti i slobodno kretanje u prostorijama osiguranim od povreda ili mogućnosti bijega.
U kavez treba staviti dvije posudice za hranu: jednu za suhu, drugu za vlažnu hranu te posudicu/pojilicu za vodu. Neki ježevi od početka ne znaju piti iz pojilice te u tom slučaju treba ispod pojilice staviti i posudicu s vodom. Najviše im odgovaraju sobne temperature između 18 i 22°C. Ne treba ih izlagati niskim temperaturama kako bi izbjegli hibernaciju (zimski san).

Kako postupati sa njim
Ježa treba nježno uzimati u uvijek oprane ruke, kako bi se privikao na vlasnikov miris. Kao što prepoznaju miris, ježevi prepoznaju i vlasnikov glas, pa je prilikom socijalizacije bitno nježno i tiho pričati ježu. Nakon što se jež nježno i oprezno izvadi iz kaveza, najbolje ga je staviti u krilo i ponuditi omiljenu slasticu, kako bi vađenje iz kaveza povezao s ugodom. Pritom je ježa dobro nježno dirati po leđima, odostraga prema naprijed do njuškice (proces koji traje tjednima), sve dok se ne prestane smatati u kuglicu i puhati. Postupno, jež će dopustiti i diranje po djelovima tijela bez bodlji – njuškici, licu, nožicama i trbuhu. Kada se upoznaju s vlasnicima, ježevi postaju vrlo umiljati.

Ishrana
Ježevi su svejedi, ali im temelj prehrane čine insekti. U prirodi se hrane crvima, skakavcima, cvrčcima i glistama. Ukoliko ste u mogućnosti ponudite im ovakav obrok.
Od voća i povrća dobro je dati endiviju, rajčicu, špinat, mrkvu, zatim jabuku, bananu, naranču, dinju, borovnice i grožđice te svaki dan dodati malo svježeg posnog kravljeg sira, kvalitetne dehidrirane ili mokre niskokalorične hrane za mačke kao i kuhano jaje.


Zdravlje
Ježevi su skloni debljanju pa im je potrebno omogućiti što više kretanja. Ukoliko primjetite da se se pojavili vanjski ili unutarnji paraziti najbolje je potražiti veterinarsku pomoć.
Jež je zdrav kada:
- živahan je noću i ima dobar apetit
- oči mu nisu suzne i krmeljave
- nokti mu nisu predugački
- ima vlažan nosić
- nema otekline ili vidljive povrede

Razmnožavanje
U prirodnim uvjetima ježevi imaju jedno, rjeđe dva legla u toku godine. Ženke nose mlade u prosjeku 35 dana. Broj mladunaca u leglu varira od 4 do 6 ježića. Mladunci se okote slijepi, odnosno zatvorenih očiju, a progledaju za 14 - 18 dana. Prestaju sisati s oko 18 - 20 dana starosti te napuštaju leglo nakon 6-tog tjedna života.

Osim u vrijeme parenja, ježevi su uglavnom samotnjaci i reagiraju agresivno na druge pripadnike svoje vrste. Po karakteru su jednako dobri kućni ljubimci i mužjak i ženka.

Izvor: [You must be registered and logged in to see this link.]